Nema više moje pahuljice.

U noći sa subote na nedjelju moja najdraža imala je bolan i težak epileptički napad od kojega se nije oporavila. Nakon prospavane nedjelje jučer je kao sumanuta počela izgubljeno i unezvjereno hodati po stanu, besciljno se zalijećući u predmete jer je bila dezorijentirana. Hodala je neko vrijeme, i počela se vrtiti u mjestu dok su je zadnje šapice zanosile u stranu, pa je počela padati od iscrpljenosti. Nato sam je uzela i odmah odnijela veterinarki da joj da nešto za smirenje i protiv grčenja. Dobila je injekciju apaurina koja ju je toliko sedirala da se više nije probudila. Samo je mrdala šapicama u mjestu, htjela je ići nekud ali se nije imala snage podići s mjesta i pomaknuti. Od jučer u podne nije ništa jela niti mogla piti. Piškila je tamo gdje je i ležala.
Cijelu noć sam probdjela uz nju. Mučila se.

Danas smo je odnijeli uspavati, te ju popodne pokopali kod mog ujaka u Zagorju, na prekrasnom mjestu ispod bora, pored zagorske šume, odakle puca pogled na cijelu Gornju Stubicu i Gupčev spomenik.
Znam da se draga zvijer spasila muka i da je sad na ljepšem mjestu, ali mi nije nimalo lakše zbog toga, sad kad sam došla kući bez nje. Moja Perlica je uz mene od moje petnaeste godine, više od pola mog života. Nezamjenjiva je i posebna.
Mogu biti samo zahvalna na tolikim godinama ljubavi jedne plemenite, mile, pametne i drage mace. Puno toga smo prošle zajedno, previše toga za ispisati...

Volim te, mila moja pikice! Hvala ti na svakom predenju, zagrljaju, mokrom nosiću uz moj obraz...nadam se da ćeš mi se opet jednom penjati na lijevo rame kad se budemo srele tamo, s druge strane! Spavaj mirno, bubice moja najdraža!

 
 "Što je ljubav?

Ljubav je predavanje. Ljubav je razlog ljubavi. Ljubav je razumijevanje. Ljubav je jedna muzika. Ljubav i plemenita duša su isto. Ljubav je pjesma tuge. Ljubav je pogled slomljene duše u ogledalo. Ljubav je prolazna. Ljubav je nikad ne reći "kajem se". Ljubav je jedna kristalizacija. Ljubav je davanje. Ljubav je dijeljenje jedne žvake. Ljubav je neodređena. Ljubav je prazna riječ. Ljubav je povratak Bogu. Ljubav je bol. Ljubav je susret oči u oči sa anđelom. Ljubav su suze. Ljubav je iščekivanje da zazvoni telefon. Ljubav je jedan cio svijet. Ljubav je držanje za ruke u kinu. Ljubav je jedno pijanstvo. Ljubav je jedno čudovište. Ljubav je sljepoća. Ljubav je slušanje glasa srca. Ljubav je jedna sveta tišina. Ljubav se u pjesmama uzima za temu. Ljubav dobro dođe za ten."

Dakle, za one koji ne znaju, u četvrtak sam diplomirala! Nakon dugogodišnjeg studija moj perfekcionizam me poprilično iscrpio, moram priznati, ali isplatilo se jer je mentor bio oduševljen diplomskim, te je rekao kako je moj rad u kategoriji magistarskoga a ne diplomskog rada. Obranila sam s odličnim uz pohvale, u sarajevskom Orijentalnom institutu, te sam sada diplomirani turkolog i povjesničar umjetnosti. Zato pazite kako mi se obraćate, samo sa Vi i Ljubim ruke, gospoođo profesorice. Ma šalim se.

Eto, Sarajevo je prekrasno, što da vam kažem, unatoč i usprkos svim ožiljcima. Raja je legendarna, ljudi su toliko topli, otvoreni, srdačni i gostoljubivi, ma baš pravo osvježenje. Nema grča, nervoze i histerije kao u Zagrebu, sve je puno opuštenije, ležernije i normalnije. Ručala sam ćevape s kajmakom i lukom, ali njih nećete vidjeti na fotki jer mi nije palo napamet fotografirati pošto sam odmah navalila. Ni baklave nećete vidjeti...samo nejestive predmete.

Imala sam ugodno i drago društvo, moju komisiju koju su činile mama, ujna i prijateljica Mandica. Bile su osupnute mojim briljiranjem na obrani, koja je trajala gotovo sat vremena, pošto sam bila nezaustavljiva- kad bluna počne pričati, ne zna stati...izljubile su me kasnije, pa smo pred Orijentalnim institutom u kojmu je bila obrana odmah otvorile rakijicu od višnje i drena, te nazdravile. Pila sam i u taksiju sve do vrela Bosne. Pila sam i popodne po Baščaršiji, i navečer u motelu. Uglavnom, pila sam.

Bilo je toliko dobro da sam odlučila kako bi bio red da napišem i magisterij jer ideja imam, samo to sad treba realizirati i prvenstveno sama sebi osigurati materijalnu bazu i financijsku neovisnost. Veselim se svim mogućnostima koje mi se sad otvaraju.

No, da ne duljim, hvala svima na moralnoj podršci i čestitkama, posebno Kreši i Lexi koji su me bodrili iz minute u minutu, od ćevapa do baklave.

Hvala Ti što si ušao u moj život i donio mi radost. Divim se tvojoj snazi i ustrajnosti s kojima koračaš kroz život, i sve nevolje i probleme. Primjerom mi pokazuješ kako da nikada ne odustanem. I svaki put kad se poželim pokriti preko glave i ne izaći iz kreveta, sjetim se tebe, i ne dozvoljavam si potonuće u depresiju i bijeg.
Hvala ti što mi primjerom pokazuješ što je hrabrost i otvorenost, gledajući tebe učim se kako biti bolja osoba. Hvala Ti za tvoju blagost i strpljenje, i nepresušni optimizam, unatoč svemu.
Ne znam jesi li uopće svjestan vlastite snage i veličine, i toga da me fasciniraš svojom toplinom i ljudskošću. Znaš naći zajednički jezik sa različitim ljudima, i u svakome pronaći nešto dobro. Ljudi to osjete i zato te vole.

Drago mi je da si pronašao svoj put i da znaš kamo ideš.
To nije jednostavan ni lagan put, ali znaš da je tvoj. Želim ti na njemu svaki blagoslov. Sreću nosiš u sebi već sada.
Nedostajat ćeš mi kad te pošalju u misionare, i zato se još više veselim zajedničkom vremenu kojega još neko vrijeme imamo.

Ti si mi uzor u ljudskosti i primjer kako da se nosim sa vlastitim nevoljama i bolestima, od kojih nijedno od nas nije pošteđeno.

Krešo, hvala ti što si mi prijatelj i sretna sam što smo se pronašli!

Voli te Bluna